" />
Subota, August 24, 2019
Banner Top

Kao društvo u tranziciji sporo i teško napredujemo kada su u pitanju ljudska prava i slobode, kao i njihova zaštita bez obzira o kome se radilo. Najbolje to ilustruju aktuelna situacija oko migranata zbog koje se bh javnost podijelila i žestoko sukobila na društvenim mrežama.

Od pisanja za i protiv migranata u Bosni i Hercegovini, uvreda različitih vrsta, do kupljenja jeftinih bodova na račun trenutne situacije, jer je to popularno. Ljudi vole kada se neko pojavi kao zaštitnik slabih i nemoćnih osoba, pa ribari ljudskih duša koriste priliku i love u mutnom kada su okolnosti i data situacija još uvijek nejasni, a javnost nije zauzela konačni stav po datom pitanju.

Masa je nepoznatih likova koji u posljednjih mjesec dana izbijaju na površinu plutajući na migrantskim mukama. Na stranu to što njih boli briga za problemima s kojima se ti ljudi suočavaju na svom putu u slobodu, kako to sami vole kazati, oni love popularnost i bodove pišući hvalospjeve o migrantima, štiteći njihova prava, a usput blate vlastiti narod i zemlju kako bi sve dobilo potrebnu boju i ličilo na dramu nalik onima iz slavnih holivudskih filmova.

Kako bi bili objektivni i do kraja ogolili licemjerne branioce ‘migrantskih prava’ vratićemo se u ne tako davnu prošlost i ilustrovati navedenu situaciju povlačeći paralelu sa situacijom u kojoj se dugo godina nalazila jedna skupina ljudi.

Period od 2001. godine, označio je novu eru i zaokret u političkim odnosima Sjedinjenih Američkih Država prema Istoku i muslimanima. Rusija je oslabljena i trebalo je pronaći novog neprijatelja. Do jučerašnji saveznici muslimani, bili su idealan partner za to. I tako je stvorena Al Kaida i 11. septembar, nakon kojeg ništa više nije bilo kao  prije.

Na mikro planu, u kontekstu navedenog, na domaću  političku scenu stupio je rigidni ateizam i neokomunizam koji će kasnije dostići takav nivo da je sve skupa prelazilo u ateistički fašizam čije najveće žrtve su bili upravo muslimani, baš kao u slučaju Al Kaide i namještenih terorističkih udara 11. septembra.

Posebno su atakovani bili vjernici praktičari, kojima su ljepiti različiti nadimci: vehabije, islamski ekstremisti, radikali i teroristi. Žene sa maramom na glavi redovno su bile predmet ismijavanja domaće javnosti i bh medija. Vjernici su prikazivani kao zaostale i primitivne osobe kojima nije mjesto u javnom životu. Muškarci koji su praktikovali neke vjerske simbole, bili su žrtve antiislamske histerije koja se plasirala kroz emisije tipa “Magazin 60 minuta” uz koje su polupijani domaći islamofobi “svršavali” i doživljavali različite ekstaze. Jednom riječju – vladao je sveopći medijski masakar svega što je ličilo ili imalo veze sa islamom, maramom, bradom, džamijom, ahmedijom i Islamskom zajednicom.

Sada ćemo preskočiti dva desetljeća i doći u naše vrijeme. Studija koju je radio Srđan Puhalo, poznati bh novinar i publicista, pokazala je da “vehabije” ili selefije nisu opasne za društvo, te kako se oko te skupine vjernika napravila cijela jedna bespotrebna fama i medijska hajka.

S druge strane, kao što smo na početku kazali, sada se na domaćoj medijskoj sceni i društvenim mrežama pojavljuju “veliki zaštitnici migranata” koji uriniraju po svemu što liči na konstruktivnu kritiku koja ima za cilj rješenje problema. Posebno su na udaru građani i predstavnici vlasti Unsko-sanskog kantona, koji se u kolumnama, blogovima i fejsbuk piskaranjima tobožnjih zaštitnika ljudskih (čitaj migrantskih) prava, uglavnom osvrću na Unsko-sanski kanton i njegov odnos prema ovim jadnim i napaćenim ljudima.

Tome slična je bila i situacija sa psima, kroz koju su mnogi pokušali ostvariti napredak u karijeri i steći jeftinu instant slavu. Na kraju se ispostavilo da o zaštitnicima psećih prava ni traga ni glasa, ali i da u većini svojih “analiza” (ako se to može i nazvati analizom) i komentara nisu bili u pravu, jer praksa evropskih zemalja pokazuje sasvim suprotnom od stavova koje su zastupali. Cilj je bio da nevladine organizacije iznikle preko noći, uzmu dobre pare za brigu o psima koji su, uglavnom, i nakon toga bivali ostavljeni da se sami snalaze.

Na kraju svega iznesenog, ne možemo se oteti dojmu da je domaća medijska i javna scena duboko ispolitizirana i licemjerna, jer za svaki fenomen i pojavu ima nekoliko lica ovisno od toga kakvo zatreba pretpostavljenim i nalogodavcima. Daleko smo mi još od naprednog, slobodnog i objektivnog društva kakvim se često želimo predstaviti.

Tags: , , ,

Related Article

ARHIVA SVIH VIJESTI:

PRATITE NAS