" />
Subota, Oktobar 19, 2019
Banner Top
Sidran: “Ako u Bosni nije moguć zajednički život, kako je moguć bilo gdje?”

Čak kad je njegovo ime stavljeno na značajan dokument Manifesto, među najuglednije intelektualce Evrope, sa nekoliko nobelovaca, književnik Abdulah Sidran nije baš tretiran revnosno od domaćih medija. Mnogi nisu čak ni prenijeli ovu značajnu poruku upozorenja elite evropskog društva. Ali, on je čovjek čiju riječ običan svijet pomno sluša i književnik koji za sebe može reći da mu djela doživljavaju redovno više od desetak izdanja.  

Nedavno se pojavilo pismo upozorenja 30 najvećih evropskih intelektualaca o sudbini ideje ujedinjene Evrope. I inače, o sudbini kontinenta pred najezdom desnih radikalnih snaga. Vi ste jedino južnoslavensko ime na tom spisku najvećih. Šta se želi postići tom inicijativom? Jeste li imali dilema?

SIDRAN: Vidjevši imena poput Levyja, Kundere, Ljose, Kadarea, Rushdija, Herte Miler, Mihnika, čovjek se nema razloga dvoumiti. Mora mu biti čast naći se među osobama tako inspirativne uzvišenosti. Evropa preživljava svoje veoma mučne i teške dane. Manifestom se pokušava  djelovati preventivno, ako za to nije kasno, a nepojmljivi duhovni mrak, što se nadvio nad sve njene žitelje, po svaku cijenu mora biti zaustavljen. Ideal ujedinjene Evrope je jedna od najgrandioznijih ideja čovječanstva. Od mjesta početka svjetskih ratova i najvećih tragedija, ta ideja je izrasla u ljudskim srcima  kao najveća nada da je bolji svijet moguć. Sloboda, Jednakost, Bratstvo  – dodajemo ovdje i neophodnu Pravdu –  potrebniji su nego ikad. Zar ima iko ko ne vidi njeno drastično skretanje u “desno”, u kseonofobiju, rasizam i islamofobiju?

Pred tim pojavama, uime budućnosti čovječanstva, Evropa više nema pravo na kolebanje i šutnju. O tome, među potpisnicima nema bitnih razlika u mišljenju. Manifest se obraća doslovno svakom  građaninu Evrope, apeluje na njegovu ljudsku savjest i pokušava u njemu probuditi odgovornost za sve – bukvalno sve ! – što se oko njega zbiva. Naravno, uglednici koji ovaj manifest potpisuju mogli su odabrati neku simpozijumsku formu svoga apela, ali je nesumnjivo djelatnije to što se obraća tzv. običnom čovjeku.   
 
Šta nedostaje Bosni i Hercegovini da se konačno dostojno promoviraju njeni umjetnici i njene kulturne vrijednosti? Politika redovno ima ignorantski odnos prema kulturi i vi to žigošete. Ali, istovremeno neprestano upirete književnim prstom u probleme, smutnje i devijacije u kulturnom životu.

SIDRAN: Ogromno je to pitanje. S talasom tzv. demokratskih promjena, uvođenjem višestranačja, rušenjem jednopartijskog političkog sustava, na političkoj  i društenoj sceni pojavile su se, na način masovnoga, a ne stranačko-političkog djelovanja, na način Pokreta, a ne Stranke, mnoge i najrazličitije društvene grupacije i slojevi, pri čijem se angažmanu kriterijumi kompetencije, a kamoli izvrsnosti, nisu nalazili u prvom planu.

Mjesto kulture suvereno je zauzela subkultura, naši političari i državnici smatraju obaveznim sjediti u prvom redu na masovnom koncerti neke folk-zvijezde, dok ih teško možete vidjeti na koncertima ozbiljne muzike, otvorenjima veličanstvenih likovnih izložbi, a naše žalosne poetske večeri da ne pominjem. – Evo, neka se čitaoci Partije ibrete, jer neće moći vjerovati, da su nama Sarajevske dane poezije svojim pametnim govorima otvarali Hamdija Pozderac, Branko Mikulić i drugi prvaci društvenog mišljenja i djelovanja tog vremena.  

“Zapad“ još korača uspravno kao civilizacija koja promovira različitosti od sporta do kulture. Gledaš utakmice dva obična evropska tima i vidiš u malom jedan čitav svijet nacija i rasa. A onda se sjetiš da neprijatelji Bosne i Hercegovine stalno guraju ideju da je zajednički život nemoguć.

SIDRAN: Uvijek postoji većina koja zdravorazumski promišlja o svemu.  Ali ta većina je uvijek šutljiva i manje agresivna. To je u nekim mirnim vremenima uvijek vrijednost, ali dođu neki periodi kriza u kojima je potrebna “glasnost” onih poštenih i razumnih. Ja očekujem kao i do sada, da i kod nas i u Evropi pobijede snage demokratije i evropskih ideja. Stalno nas ubjeđuju da zajednički život nije moguć u Bosni. Ako nije u BiH moguć zajednički život, kako je moguć u Evropi? Bilo gdje? I ti isti koji negiraju BiH, zagovaraju podjele među susjedima i komšijama, drže govore u kojima bi nas bajagi oni, djelitelji, vodili u Evropu, ujedinjenu Evropu. Ratove na tlu bivše nam domovine započeli su oni čija se osnovna idejna premisa sastojala od tvrdnje da različiti narodi ne mogu živjeti zajedno. Prema njima dakle – postojanje Planete Zemlje u Svemiru – nema nikakvog smisla.
 
Hoće li Evropa nama ili mi Evropi? Hoćemo li mi balkanizirati Evropu ili će se evropeizirati zapadni Balkan?  Dakle, možemo li se otrgnuti iz ovog mraka i zajedno krenuti u tu evropsku budućnost? 
 
SIDRAN: Evropa je površno prihvatila i potcijenila balkanske nacionalizme. Robovala je i robuje stereotipima koji se u svojoj pragmatici pretvaraju u laži i koriste kao sredstva opake političke, pa i oružane borbe. Balkan je njen dio, dio njenog tijela, ma koliko Evropljani mislili da to nije tako. Balkan je Antička Grčka, Mediteran, sve od čega evropska civilizacija započinje. Nama ovdje treba pomoći na način oštrog i bezuvjetnog distanciranja svega što koketira sa fašizmom. Evropa je samo na Balkanu dopustila totalni istorijski revizionizam onoga što je bila epohalna pobjeda Saveznika protiv Fašizma – i mi to ne možemo razumjeti. Ta infekcija još uvijek traje, ponekad poprima i užasavajuće oblike i razmjere – te je zato ovakva vrsta manifesta doslovno iznuđena, makar nas smatrali i očajnicima. 

Tags: ,

Related Article

No Related Article

ARHIVA SVIH VIJESTI:

PRATITE NAS