Petak, August 23, 2019
Banner Top
RAZLIČITE INTERPRETACIJE ISTOG TEKSTA: Jesu li “Principi za formiranje vlasti na nivou BiH” baš toliko (ne)jasni?

Dokument pod nazivom “Principi za formiranje vlasti na nivou Bosne i Hercegovine” kojji su početkom mjeseca potpisali Dragan Čović, Milorad Dodik i Bakir Izetbegović, izazvao je neviđenu lavinu različitih interpretacija i komentara. Neki tvrde da je potpisani dokument jasan da jasniji ne može biti (primjerice – prof. Ivo Komšić) dok drugi (primjerice – novinar Ranko Mavrak) tvrde da potpisani dokument “nikoga ni na što izrijekom ne obvezuje”.

U nastavku pročitajte autorske tekstove Ive Komšića i Ranka Mavraka koji posve različito interpretiraju isti tek

Piše: Ivo KOMŠIĆ

U BiH nije nikakvo čudo različito čitati dokumente bitne za uređenje države i njeno funkcioniranje. Do sada se to pravdalo različitošću prevoda dokumenata koji su izvorno pisani na engleskom jeziku. Te razlike u čitanju nisu bile rezultat različitih prevodilački mogućnosti koje taj jezik pruža, pored sveg njegovog bogatstva. Sami prevodi su bili interpretacije jezičkih značenja a ne doslovno čitanje. Tako su se dobijali različite varijante, s različitim značenjima jednog jedinstvenog teksta. Interpretativna značenja su pretpostavljena tako da se tekst prilagođavao njima a ne ona tekstu. Pri tome su se svi pozivali na osnovnu, izvornu verziju. Temeljem različitih interpretacija dokumenata vodile su se različite politike. Znajući to, međunarodna zajednica je formirala OHR kao svoju instancu kojoj je dala ekskluzivno pravo na tumačenje Daytonskog sporazuma.

I pored toga, svjedoci smo kako se taj najvažniji dokument za BiH različito čita i tumači.

Sada je u beha javnost pušten novi važni dokument – Principi za formiranje vlasti na nivou Bosne i Hercegovine. Na ovaj dokument čekalo se od oktobarskih izbora održanih prošle godine. Stranke koje su osvojile vlast i formirale parlamentarne većine na državnom i federalnom nivou nisu se mogle usaglasiti oko principa na kojima bi se vlast formirala, kao da ne postoje ustavi  i zakoni po kojima se to radi. (Doduše, oba ustava, i državni i entitetski, izvorno su pisani na engleskom jeziku).

Konačno lideri vladajućih stranaka su se dogovorili i izvijestili javnost o utvrđenim principima na kojima će se vlast uspostaviti i funkcionirati. Razlika ovih Principa spram svih drugih važnih dokumenata za BiH je u tome što su oni pisani na našem jeziku i objavljeni čak u ćiriličnoj varijanti našeg jezika koji, na sreću, ne omogućava nikakva različita čitanja. „Principi“ se isto čitaju i isto znače u svim našim jezičkim varijantama.

Različita čitanja

Međutim, to nije dovoljno. Print se nije ni ohladio a već su se pojavila različita čitanja teksta. Te razlike, naravno, ne mogu više proizlaziti iz teksta nego iz interpretacija koje tekst stavljaju u različite političke kontekste. Tako se politički jezik javlja kao neki meta-jezik koji tek daje značenje osnovnom jeziku kojim su Principi ispisani. Političke interpretacije teksta nas drže izvan same semantike teksta, kao da se radi o literarnom djelu a ne o tekstu političkog sporazuma. (Male gramatičke razlike u našim jezičkim varijantama ne mogu promijeniti značenja).

A što je, zapravo, napisano na jeziku koji nam je svima poznat i čitljiv?

Prethodno treba upozoriti da je kamen spoticanja u formiranju vlasti u BiH bio put BiH u NATO savez. Taj put je određen planom koji je NATO dao Bosni i Hercegovini (MAP) i koji se treba realizirati tako što će država BiH svake godine donositi svoj državni program mjera NAP), koje će se provoditi u kontinuitetu, sve do ulaska zemlje u NATO. Ti godišnji programi se trebaju dostavljati svake godine kako bi NATO mogao pratiti realizaciju zacrtanih zadataka na koje se država obvezuje. Kada se svi ti godišnji programi provedu do kraja i kada to NATO procijeni, tada je država spremna za prijem.

Do sada NATO je usvojio i poslao svoj plan za BiH (MAP). Beha institucije, Predsjedništvo države, Vijeće ministara i Parlamentarna skupština prihvatili su ga još davne 2010. godine, kada su ministri vanjskih poslova zemalja NATO-a u Talinu uslovno odobrili MAP za BiH, odnosno akcioni plan za članstvo. Od tada BiH se nalazi u MAP-u.

Međutim, kako u BiH ne postoji kontinuitet politike, osim one koja destabilizira državu, tako je i ovaj put stavljeno u zagrade sve ono što su institucije države u ranijem sastavu i mandatu prihvatile. Nova garnitura vlasti, dobivena nakon zadnjih izbora, sve do sada nije se usaglasila i dogovorila kako odgovoriti na poziv NATO-u, dostaviti nacionalni godišnji program i početi realizirati akcioni program za članstvo. Milorad Dodik, predstavnik srpske politike u BiH i član Predsjedništva države, odbacio je unaprijed svaku mogućnost da se ovaj proces otvara. Sve što su institucije države ranije uradile na ovom području, poništava se. Odgovor njegovih koalicionih partnera u vlasti je bio blokada formiranja Ministarskog vijeća sve dok se ne pošalje obvezujući nacionalni program NATO-u. Tako je stvoren vakum u kome je blokirano formiranje izvršne vlasti u državi i Federaciji, te onemogućeno funkcioniranje zakonodavne vlasti, kao odgovor s druge strane. Faktički, od oktobarskih izbora država je u stalnoj blokadi.

Sporna tačka

Konačno, pojavili su se Principi kao mjera kojom se deblokira formiranje vlasti na svim nivoima. Svi čitači Principa odmah su uprli poglede na tačku koja regulira pristup BiH NATO-u, ono što je cijelo vrijeme sporno. Sve ostale tačke Principa su nesporne. Gotovo da u njima nema ništa što već nije regulirano ustavima i zakonima. Potpisnici Principa se obvezuju da će ih poštivati i provoditi. Na to su se. Uostalom, obvezali davno, kada su preuzimali svoje funkcije, kako državne tako i političke. Nije ništa novo u tome što se obvezuju na poštivanje Daytonskog sporazuma i Evropske konvencije o ljudskim pravima. Pa to piše u Daytonskom sporazumu. Nije novo ni to da će poštivati suverenitet, teritorijalni integritet i međunarodni subjektivitet BiH jer je to ustavna obveza svih. To da će provoditi presude domaćih i evropskih sudova koje se odnose na zaštitu građanskih i nacionalni prava bilo je njihova obveza i do sada, ali nisu je ispunjavali.

Obveza da će ubrzati reformske procese kako bi BiH počela pregovore o pridruživanju EU postojala je također ranije, svi su se zaklinjali raditi na tome, ali su veoma malo uradili. Dio tih obveza bilo je i formiranje vlasti na koju građani čekaju od oktobra prošle godine i na čemu insistira administracija EU. Svih 11 tačaka Principa je poznato od ranije i sve obveze koje se njima propisuju davno su postavljene.

Ostala je sporna jedna tačka, to je realizacija godišnjeg nacionalnog programa u okviru MAP-a, preciznije ispunjavanje obveza u procesu pristupanja BiH NATO-u. Neslaganje oko toga je zakočilo ispunjavanje svih ostalih tačaka preciziranih u Principima. Pristup tom važnom problemu je preciziran u 3. tačci Principa. Ova tačka se već sada različito čita i tumači, iako je napisana na našem jeziku, svima razumljivom. U njoj se prije svega naglašava obveza „nastaviti integracione procese u skladu sa Ustavom i zakonima“. Integracioni procesi na koje se misli mogu biti unutarnji i spoljnji. Unutarnji se odnose na daljnje integriranje BiH kao države jer u nastavku se dodaje: „ usklađujući stavove i interese svih nivoa vlasti u BiH“. Ovo je važna nadopuna jer su dosadašnji procesi bili dezintegrirajući. Drugi, spoljnji integrirajući procesi na koje se može odnositi ova odredba su euroatlantski. Nekih trećih integrirajućih procesa nema. Da se ovaj stav odnosi na to, upućuje njegov nastavak u kome se tvrdi da se „potvrđuje opredjeljenje za unapređenje odnosa sa NATO-om“, s ogradom da se „ne prejudicira buduća odluka u vezi sa čanstvom Bosne i Hercegovine“. Ova ograda je čak suvišna jer se konačan prijem u NATO ne može prejudicirati (ovo je jedini strani pojam upotrijebljen u tekstu), pošto to zavisi od toga hoće li NATO ocijeniti sve nacionalne programe dovoljnim za priključenje. Također, ako se to i desi, konačna odluka se donosi na referendumu građana. ( Ova ograda je očito dio kompromisa).

Bitan stav u tačci 3. je: „ Sve aktivnosti u ovom smislu sprovode se u skladu sa svim relevantnim odlukama Predsjedništva BiH, Parlamentarne skupštine BiH i Vijeća ministara BiH, a imajući u vidu ustavnu nadležnost Predsjedništva BiH za sprovođenje spoljne politike.“

Relevantne odluke

Sve nabrojane državne institucije donijele su relevantne odluke još 2010. godine kojima se prihvaća MAP i preuzima zadaća izraditi godišnje nacionalne programe. Niti jedna nije bila protiv. U to vrijeme donesen je zakon kojim se Ministarstvo obrane obvezuje svake godine dostaviti nacionalni program (NAP) i tako postepeno ispunjavati etape na putu ka NATO-u.

Ne postoji mogućnost da se ovi stavovi drugačije čitaju. Ne postoji nikakav meta-jezik koji bi mogao promijeniti značenje ovih iskaza. Na kraju stavlja se tačka na „i“ dodatkom da će „ Parlamentarna komisija za NATO integracije sarađivati sa svim relevantnim institucijama s ciljem realizacije odnosa s NATO-om, uključujući izradu nacrta i planova na bazi odluka Predsjedništva BiH i Savjeta ministara“. Do sada ova Komisija uopće nije radila ono radi čega je još davno formirana. Treba li napomenuti da se „nacrti i planovi “ ne odnose samo na vojna pitanja nego prije svega na ekonomske reforme, reforme pravnog sistema, zaštitu ljudskih prava i demokraciju itd., sve ono što je dio reformi cijelog sistema na putu ka EU.

Stavovi tačke 3. Principa su veoma jasni. Oni se trebaju čitati onako kako su napisani, sa značenjima koja imaju. Nema u njima ništa hipotetički što bi uvjetovalo obveze koje se propisuju i prihvaćaju. Oni su obvezujući u mjeri u kojoj se pozitivno čitaju. Ova pozitivan stav bi također trebao biti obvezujući za sve koji ih tumače. Nije jasno kako je moguće ove stavove čitati negativno, suprotno od onoga kako je napisano. To mogu samo zlonamjerni koji ne žele nikakav pomak u ovoj zemlji kako bi sebi osigurali kakvu-takvu opozicijsku politiku. To je kao kada se rezervni igrač na klupi raduje porazu svoje ekipe.

Piše: Ranko MAVRAK

Sporazum kojega su početkom mjeseca potpisali Dragan Čović, Milorad Dodik i Bakir Izetbegović “savršeni” je uradak za opću uporabu. Nikoga ni na što izrijekom ne obvezuje, a načelno nudi svašta, pa ne postoji niti jedan razlog zbog kojega bi ga bilo tko od ove trojice odbio prihvatiti, a potom tumačiti onako kako mu odgovara i na taj način nastaviti političku trgovinu. 

Ovom uratku zapravo bi trebala jedna poštena “interpretativna izjava” kako bi publika kojoj je namijenjena uopće znala o čemu je tu riječ.

Birokratskim jezikom ispisana “platforma” zapravo je više neka vrsta deklaracije u kojoj se trojica stranačkih lidera obvezuju kako će poštovati Ustav i zakone i provoditi reforme. Podsjeća otprilike na situaciju u kojoj izabrani dužnosnici u BiH daju prisegu, a čim se taj svečani čin završi, jedni kažu da ih uopće ne zanima BiH kao država ni njen Ustav, drugi će ubrzo posegnuti za “kreativnim tumačenjima” tog istog Ustava i sudskih presuda kako bi naveli vodu na svoj mlin, a treći neće reći ništa ali će mudro šuteći također nemilice kršiti Ustav i zakone, gradeći ispotiha svoju nacionalno-teritorijalnu utvrdu “za ne daj Bože”.

Ovaj po uporabnoj vrijednosti besmisleni dokument čini se proizvodom očajničkih nastojanja – u ovom slučaju Delegacije EU u BiH – da se ostavi dojam kako se nešto zbiva i da netko o ovom bosanskom kaosu ipak vodi računa i ne da da se stvari potpuno otmu kontroli.

Veleposlaniku Wigemarku vjerojatno je bilo malo neugodno ostaviti za sobom kaos i more nedovršenih poslova, što ih je njemu svojedobno gurnuo u naručje njegov prethodnik Peter Sorensen.

Sjeća li se još netko tog danskog diplomata koji se potpuno izgubio u bespućima bosanske zbiljnosti, promovirajući lažne reformatore i potom utekao u Genevu?

No, dobra volja Wigemarkova na žalost neće biti dovoljna a toga su svjesni i u Američkom veleposlanstvu u BiH, odakle su poručili kako, uz svo dužno poštovanje onoga što EU pokušava, ipak trebaju dodatna pojašnjenja navodno dogovorenog. To se u prijevodu slobodno može interpretirati kao diplomatska pljuska koja možda ne odzvanja na daleko ali je još uvijek dovoljno glasna.

Naučili su Amerikanci po nešto u proteklim desetljećima. Jedne je prigode 1996. godine Richard Holbrooke u Zemaljskom muzeju u Sarajevu 1996. godine okupio tadašnje političke lidere iz BiH s ambiciozno zamišljenom “agendom”. Nakon pregovora koji su trajali cijeli dan i noć, ujutro se pojavio pred novinarima kako bi im kazao da je postignut konstruktuvan dogovor – o telefonskim predbrojevima za gradove u BiH. O drugim važnim pitanjima niti riječi.

Cinici bi kazali: “Pa što. Za početak su ljudi iz dva eniteta mogli početi telefonirati jedni drugima”. Za početak su se političari sada dogovorili kako će poštovati Ustav i zakone.

Koliko je sličnih papira proizvedeno u BiH još od 1990. godine vjerojatno nitko točno ne zna. Kao što se ne može sjetiti ni što je u njima točno i zbog čega napisano.
Razlog je jednostavan: svi su oni na kraju mogli biti iskorišteni tek za sanitarne svrhe. Teško da će i s ovom “platformom” biti drugačije”.

Nije slučajno sva pozornost javnosti bila usmjerena upravo na dio “platforme” koji definira odnos prema NATO integracijama, jer je na toj točki i došlo do prijepora između Izetbegovića i Dodika. I tu se najjasnije pokazalo kako praktično nije dogovoreno ništa osim toga da tri stranke imaju želju i interes za sebe osigurati po komad vlasti. I ništa više.

Interpretacije toga što je zapravo potpisano i dogovoreno u vezi s ANP-om mogu se različito tumačiti. Uz respekt prema dužnostima koje trojica potpisnika obnašaju može se ipak kazati kako to podsjeća na izrijek starogrčke proročice Pitije: “Ibid redibis numquam peribis in bello”. Stavite zarez na odgovarajuće mjesto i o tome ovisi prorokuje li vam se da ćete u ratu poginuti ili ćete preživjeti.

Prema znanstvenim spoznajama delfska je proročica svoje riječi izgovarala u halucinogenom stanju prouzročenom etilenom što je izbijao iz raspukline na stijeni uz koju je sjedila.

Gospodari sudbine svojih nacija u BiH igraju se sudbinama ljudi čije interese navodno zastupaju a najbolje bi bilo da sami ti ljudi prosude “na čemu su” oni koji se ubiše dokazujući kako se za njih bore i žrtvuju.

U nekoj nejasnoj formulaciji na kraju će se prikriti i to je li u ovom višemjesečnom natezanju oko uspostave vlasti nominalni gubitnik Dodik ili Izetbegović. Ta, nisu li upravo njih dvojica usrdno branili jedan drugoga od kritičara iz reda njihovih etnosa?

Nakon što se odigraju sve karte u ovoj partiji pokera, vlast će se nekako skrpati. Hoće li taj proces “krpanja” početi od narednog tjedna, kada bi Predsjedništvo BiH trebalo pokušati imenovati mandatara za sastav Vijeća ministara, manje je bitno. Važnije je to što se već sada jasno da nazrijeti kako će ta vlast funkcionirati. Bit će to neprestana borba bez strategije s taktičkim napredovanjima i uzmacima neke od “strana u sukobu”.

Kombinacija potrošenih, nekvalificiranih te beskrupuloznih i uz to bezgranično ambicioznih kadrova, čija je jedina prednost bespogovorna odanost stranačkim šefovima, fatalna je po funkcioniranje bilo kakvog sustava, uključujući tu Vijeće ministara.

Takva vlast odraz je situacije u kojoj zapravo nitko ne vjeruje da će država opstati te stoga ništa i ne radi kako bi je sačuvao, nego tek učvršćuje svoje rezervne položaje a stranački lideri te procese kontroliraju neprestano jačajući svoju autokratsku moć.

Stvarni rušitelji države i njeni prijetvorni branitelji tu su na istome poslu i sve dok se ne promijeni temeljna politička matrica u BiH i ne postigne minimalni konsenzus o tome što ona može i treba biti, to će tako i ostati.

Tags:

Related Article

No Related Article

ARHIVA SVIH VIJESTI:

PRATITE NAS