" />
Petak, Decembar 6, 2019
Banner Top
Pošto Cerić toliko brani hodže i imame od mene, mogao bi makar polovicu svoje penzije ustupiti imamskom Fondu solidarnosti

Dobro je da ništa što je nužno i tačno ne ostane nekazano

Piše: Mustafa Spahić

Dobro je da ništa što je nužno i tačno ne ostane nekazano. Ništa ne ostaje isto kada se o njemu kaže ili napiše i ono se mijenja nezavisno od pravca u kome se kreće, kaže Buda. Od kraja 2012. godine, otkako je prestao biti reis, ni u pisanom tekstu, ni usmenom diskursu ne tretiram Mustafu Cerića, osim kad je neminovno spomenuti funkciju koju je obavljao. Zašto kažem samo Cerića, a ne reisa, zato što je on nakon 19 godina, 5 mjeseci i 16 dana reisovanja dozvolio sebi blamažu, bruku, poniženje i sramotu koristeći, upotrebljavajući, zloupotrebljavajući sva, ama baš sva, vjerska znamenja, krivo se predstavljajući, kandidaturom među 10 kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a nepunih 20 godina bio je duhovni, vjerski, idejni i moralni prvak i poglavar Islamske zajednice koju je predstavljao u zemlji i svijetu, koji je u svome zvanju garant jedinstva muslimana, a kao vrhovni muftija i garant šerijata. I po Ustavu Islamske zajednice reis je kao pojedinac, organ Islamske zajednice koju predstavlja, predlaže muftije, potpisuje murasele svim imamima, glavnim imamima, muftijama, muderisima i muedibima. I predstavlja, naravno, zajednicu u zemlji i svijetu. Zaboravljajući sve te i tolike godine reisovanja, on se grozno spušta u političku kaljugu i kandidira za člana Predsjedništva BiH, gdje biva među deset kandidata, i poslije izbora šesti odozgo i četvrti odozdo sa svega 30 hiljada dobijenih glasova. Ovom kandidaturom i sramnim porazom, on sam sebi oduzima pravo zvanja reisa i jedino logično zvanje koje slijedi poslije toga jeste poraženi predsjednički kandidat.

Predviđajući potpuno kandidaturu za člana Predsjedništva BiH, on sam sebi i od sebe i sam za sebe zvanju reisa dodaje reis emeritus. Koji je to univerzitet kada i gdje dodijelio njemu zvanje emeritusa? To je javno zvanje koje se javno obznanjuje. Doduše, Cerić je godinama vođen na FIN-u kao profesor akaida, jednog od ključnih vjerskih predmeta. Najmanji problem i šteta je u tome da li je on naplaćivao časove ili nije. Nenadoknadiva je šteta i propust što je on više godina u okviru krivog predstavljanja kao profesor akaida manje održao časova, nego što je godina bio profesor u ukupnom saldu. U svim svojim privatnim pisanijama od 18. oktobra 2019. godine on meni dodjeljuje na desetine imena i kvalifikacija: lucifer, munafik, martist, marksist, hegelovac, kantovac, plagijator. Sve to prepuštam sudu punoljetne, zrele i razložne javnosti i usput pitam – da li bih ja ikada bio proglašen za plagijatora u pisanju udžbenika da nisam dao intervju za Oslobođenje 18. oktobra 2019. godine? Uostalom, četiri recenzenta, sve profesori, po zahtjevu Medrese i Rijaseta, dali su svoj sud, ocjene o tim udžbenicima u svojim recenzijama.

A sada o mojim honorarima za udžbenike. Za udžbenik Sociologije od Rijaseta nikada nisam dobio ni dinar honorara. Udžbenik – Koraci u islam – za vjeronauku u srednjim školama sam uvakufio i, naravno, nisam naplatio nijednu paru. Također, i za knjigu “Od Hilafeta do Rijaseta”, koju sam uvakufio, nisam nikada ništa naplatio. Što se tiče Povijesti islama, za sva četiri razreda od 1994. do 1999. koju je štampala Medresa, nikada nisam uzeo honorar, nego je sve išlo u kasu Medrese. Tek kada je Rijaset 1999. štampao Povijest islama za sva četiri razreda u četiri knjige, ja sam, kao i svaki drugi autor, po knjizi dobio 2.000 KM, što je solidan honorar za jednu pravu recenziju. Sva sredstva za pisanje, štampanje tih knjiga i honorara osiguravala je Kuvajtska fondacija s donacijom koja je izričito bila namijenjena za štampanje udžbenika za medrese i za vjeronauku u osnovnim i srednjim školama. A sva realizacija posla išla je preko šefa za vjerske poslove u Rijasetu Muharema Omerdića i direktora El-kalema Mrahorović Muhameda. Od 1999. do dana danas ti se udžbenici neprestano štampaju i obnavljaju za sve medrese, osim možda u onoj više u kojoj su od sada zabranjeni da se više neće štampati, a ja od tada kad sam dobio tih 8.000 KM za četiri knjige, naravno ni dinar iz budžeta Rijaseta nego od Kuvajtske fondacije i donacije, izričito namijenjene za udžbenike, nisam nikada dobio nijedan peni, a kamoli 30% od honorara knjige kako se to priviđa Ceriću. Za svjedoke pozivam ljude potpuno upućene u tu temu – Muharema Omerdića, Muhameda Mrahorovića, Selima Jarkoča i sada Mesuda Smajića. Na kraju, svi moji honorari od 8.000 KM za dosadašnje udžbenike u životu, a to ih je šest samo u Medresi, četiri knjige Povijesti islama, Sociologija i Koraci u islam za vjeronauku u školama, koje je donirala Kuvajtska fondacija, kad se uzmu, oni ustvari nisu ni jedna polugodišnja benefita, najviše do hiljadarke mjesečno na penziju svaki mjesec se dodaju auto, vozač i ured nekadašnjem reisu, propalom, izgubljenom kandidatu za člana Predsjedništva koje, naravno, finansira Rijaset IZ-a iz svoga budžeta Mustafi Ceriću. Pošto Cerić toliko voli, žali i brani hodže i imame od mene, mogao bi makar polovicu svoje penzije u njihov imamski Fond solidarnosti ustupiti, jer najmanje pet puta ima penziju veću od njih. Kako neće imati kada je zdravstveno, socijalno i penziono osiguranje za sebe, naravno kao reis, uplaćivao po maksimali, a za imame, muedibe i profesore u Gazinoj medresi po minimali. Da nije bilo profesora rahmetli Safeta Halilovića, tada ministra, i Harisa Silajdžića, i da nije Medresa prešla na kantonalni budžet, i moja bi penzija bila 400 KM sa socijalnim dodatkom. Velika je hipokrizija i neuvjerljivost braniti autoritet, dignitet, čast i dostojanstvo imama pored tolikih vlastitih benefita od Mustafe Spahića, a nakon nepunih 20 godina reisovanja i obilaska butum dunjaluka, a ostaviti imame na tako malim penzijama. Nije ih valjda s takvim penzijama ostavio Spahić, nego drugi Mustafa. To je cinizam samozaborava, dugogodišnjeg boravka na funkciji. Šta god o meni Mustafa Cerić kazao i napisao, ja nikada nisam neodržane časove i nastavu naplaćivao, pa onda na upozorenje nezarađene pare nazad vraćao. Što se tiče odnosa prema IZ-u, od dana zaposlenja član sam ne porodično, nego plaćam članarinu za svako dijete, sebe i ženu, i dvije članarine u selu u Puhovcu gdje sam rođen. Cerić je znao biti nehatan i zaboravan u plaćanju članarine i po nekoliko godina. Doduše, plaćao je kada se upozori i opomene.

Što se tiče lista Oslobođenja, to je najstariji dnevni list u BiH, neupitan i nepobitan dio javne povijesti zemlje, u 77. godini svoga izlaženja, koji je kao nijedan list takve vrste u svijetu opravdao svoju ulogu, funkciju, da ne kažem misiju u periodu od ‘92. do ‘96., što je spoznao i priznao čitav svijet. Ja sam – što se tiče te novine – prije Cerića kao negativac i neprijatelj socijalizma, bratstva i jedinstva i zajedništva i tekovina revolucije, došao na prve stranice Oslobođenja u aprilu, maju, junu, julu i augustu 1983. godine, kada sam u grupi 12 muslimanskih intelektualaca osuđen na 5 godina. Najmanja tada krivična kazna, a najveća je bila 15, a svi zajedno smo osuđeni na 90 godina. Kada sam nakon Sarajeva i Zenice konačno došao u Foču u zatvor, čitali smo sve dnevne novine i većinu časopisa u zemlji. Ništa nam nije promicalo. Nemalo sam se iznenadio, bila je kasna jesen, kada sam na zadnjoj stranici Oslobođenja – prva i zadnja su najvažnije – naišao na izjavu imama u Chicagu Mustafe Cerića, kao pozitivca, koju prenosi TANJUG, a preuzima Oslobođenje o vjerskim pravima i slobodama koje muslimani uživaju, koliko i na Zapadu, pa možda i šire. I da su muslimani i islam ravnopravni sa drugim vjernicima, vjerama i religijama u Jugoslaviji. Bilo mi je čudno da čovjek iz daleke Amerike i Chicaga ima potrebu i kapacitet informacija da raspravlja o položaju muslimana u Jugoslaviji. Svi koji me optužuju – da citiram od Platona do Heideggera i Habermasa – uključujući i Cerića i muftije, koji su me optužili Dudić i Hasanović, pozivam ih pred međunarodnom komisijom, da provjerimo ko zna više Kur’ana i hadisa napamet. Ja ili oni.

U vezi optužbi za ljevicu, socijaliste, socijaldemokrate, komuniste, obavještajne zajednice, odgovor je slijedeći. Dok su te ideologije, politike socijalisti, komunisti, obavještajne zajednice bile u moći i na vlasti, oni koji mene sada za to optužuju, oni su uistinu tada bili s njima. A ja sam tada bio u zatvoru, a prije zatvora bili su mi pravi izazov na svim poljima života. Kada su ti ljudi izgubili svaku vlast, moć i poziciju i postajali što se kaže politički mrtvaci, a mnogi se uistinu osvijestili, postali pravi patrioti, pa čak i živote položili za zemlju, državu, slobodu, čast i otadžbinu, oni koji su prije bili s njima sve su ih bez izuzetka ostavili i prepustili meni i ovakvima kao što sam ja koji sam uvijek bio i ostao ono što jesam. A oni su se nepogrešivo kao žvakaća guma za najlon-čarapu zakačili i priljubili na novu vlast. Dosta priče. Imaju i postoje neupitni i nepobitni dokumenti ko je, kako, kada i zašto za koga radio u komunizmu, pa čak ko i za koga radi danas. Ni po koju cijenu ne bih licitirao i navodio imena ljudi, a kamoli žena, a ima ih na desetine, sa kojima se Cerić druži ili se družio dok je imao od njih interesa i koristi, da li oni idu ili ne idu javno u džamiju, jer to je stvar samo između Boga i njih. Grozota je i sramota tuđe slabosti prečinjavati u svoje vrline. Pa nismo mi Božiji notari i advokati. Naše je da opominjemo i pozivamo, a ne obilježavamo ljude, pogotovo žene, djecu, stare i nezaštićene osobe.

Izvor: Oslobođenje.ba

Tags:

Related Article

ARHIVA SVIH VIJESTI:

PRATITE NAS