Srijeda, Septembar 18, 2019
Banner Top
New York Times:Bosanci napuštaju grad u SAD-u kojeg su jednom davno oživjeli

Berizu Nukiću trebalo je oko dvije godine po dolasku u SAD kao izbjeglica da pokrene sopstveni biznis.

Nukić je na brzinu učio engleski jezik i započeo je s jednostavnim konceptom, da sprema tursku kafu za Bosance. Uskoro je proširio biznis i otvorio restoran Berix. On je radio 18 sati dnevno i sa sobom je uvijek nosio Bosansko-engleski rječnik kako bi se lakše snašao, piše novinarka Melina Delkić u svojoj reportaži za ugledni list The New York Times.

Preporod St. Louisa

Sve je to radio u objektu poznatijem kao Bevo Mill (Bevo vjetrenjača) u četvrti koja je bila razrušena u južnim dijelovima St. Louisa. Upravo će ovo mjesto kasnije postati mjesto ostvarenja američkog sna. To je bilo mjesto gdje su prozori bili zakovani daskama, gdje su bile zapuštene ulice i činilo se da nikada se taj dio grada više neće oporaviti. A, onda su tokom 1990-tih godina stigle izbjeglice iz Bosne i Hercegovine i tu pronašle svoj novi dom.

Stigli su i planovi za razvoj biznisa, za obnovu zgrada i kuća. Bosanci su naučili engleski jezik, otvorili kafiće, frizerske salone, unijeli su život u ovaj dio St. Louisa i konačno se ponovo mogao osjetiti miris tek pečenog hljeba u četvrti koja se zove Mala Bosna (Little Bosnia).

Amer Iriškić (28) sjeća se kada je kao sedmogodišnjak stigao 1998. godine u St. Louis, tri godine nakon što je okončan rat u Bosni i Hercegovini.

“Ljudi su bili napolju cijeli dan i bila je to lijepa atmosfera”, prisjeća se Iriškić.

On i njegovi prijatelji igrali su se košarke u ulici iza njegove kuće. Njegov otac i amidža su otvorili mesnicu, gdje su prodavali jagnjetinu i teletinu svojim bosanskim mušterijama, a kasnije su njihove proizvode zavoljeli i ostali stanovnici St. Louisa.

St. Louis je oduvijek imao problema sa populacijom. Tokom 1950-ih je imao oko 800.000 stanovnika da bi 1990. godine imao 400.000. Sa prilivom izbjeglica iz Bosne ta demografska slika se popravila tako da je St. Louis bio najveće bosansko mjesto izvan Bosne i Hercegovine. Tako je po prvi put grad u kojem je biznis stagnirao a ljudi se iseljavali ponovo dobio malo živosti.

Ali to nije dugo potrajalo.

Narastajući kriminal

Danas, St. Louis kao i ostali gradovi na srednjem zapadu, bore se sa odlaskom stanovništva, stagnirajućom ekonomijom, problematičnim školama i jednim od najviših stopa ubistava u SAD-u.

Posljednjih nekoliko godina, ljudi koji su izbjegli brutalna ubistva i koncentracione logore u Bosni i napravili Malu Bosnu napuštaju St. Louis i sele se u druga mjesta.

Smrtonosni napad kod Bevo vjetrenjače dogodio se 2014. godine kada su Zemira Begića, pred očima njegove zaručnice, čekićem ubila četvorica tinejdžera.

Bosanci su tada protestirali na ulicama navodeći da policija nije učinila dovoljno da ulice učini sigurnima.

Semir Nukić je član porodice koja drži restoran Breix, kaže da su se često dešavale tuče u restoranu i ispred njega dok je bio na lokaciji Bevo vjetrenjače i da policija često od njih traži snimke sigurnosnih kamera.

Narastajući kriminal plaši i porodicu Iriškić.

“Ljudi koje smo poznajemo, prijateljima i familiji često je provaljivano u kuće i stanove”, kaže Amer Iriškić.

Njegova porodica rekla je da postoje sigurnije i bolje škole na periferiji grada i da bi tamo trebao igrati fudbal.

Jedan od pionira bosanskog egzodusa je Beriz Nukićkoji je prvi preselio svoj restoran Berix iz Bevo vjetrenjače, gdje je bio prepoznatljiv, na periferiju grada još 2010. godine prije nego su pravi problemi počeli.

Porodica Iriškić je iz Južnog St. Louisa svoju mesaru preselila u drugi dio grada 2013. godine.

Od tada brojni mali poslovi koji su krasili Malu Bosnu ili su se ugasili ili su preseljeni. Bosna Gold bio je poznati restoran čiji ćevapi su se mogli lako mjeriti sa onima u Sarajevu zatvoren je 2016. godine.

Saloni ljepote, frizerski saloni, mesare i drugi biznisi koje su Bosanci uspostavili svi su se preselili izvan grada zajedno sa Bosancima.

Slične priče bile su i u američkim gradovima nakon tzv. ‘baby boom’ decenije 20. stoljeća i dokazano je da je teško povratiti izgubljeno.

Nakon masovnog odljeva stanovništva na rubove grada i u druga mjesta, često i ogromne investicije u centar grada dokazano je da ne mogu pomoći gradovima, pogotovo onim na srednjem zapadu.

U St. Louisu je taj proces vrlo bolan.

“Na žalost ova velika prilika koju smo imali sa ogromnom populacijom Bosanca koji su živjeli u gradu nije iskorištena”, rekao je bivši zastupnik u gradskoj upravi St. Louisa Antonio French.

On dodaje da je St. Louis izgubio brojne Bosance.

“Više ne viđate djecu da se igraju košarke, da šetaju napolju. Imate neke terene na kojima se godinama nije igrala košarka”, kaže Iriškić.

Na svom vrhuncu, krajem 1990-tih i početkom 2000-tih populacija Bosanaca, uključujući Bosance rođene u Americi, u St. Louisu je dosegla 70.000 stanovnika. Nakon toga počeo je pad i mnogi su napustili čak i Missouri državu i odselili se negdje drugo. Sada se procjenuje da u centru St. Louisa nema ni 50.000 Bosanaca.

Nova naselja

Arina Galić, krojačica koja se školovala u Bosni, vlasnica je firme Arina’s Alterations. Ona kaže da svakodnevni problemi sa ograničenim brojem parking mjesta i prenatrpanim ulicama su je primorali da se preseli u Mehlville, rubno naselje u St. Louisu.

Njene mušterije cijene novu lokaciju u blizini trgovačkog centra i u blizini dva velika autoputa.

“Kada sam se preselila ovamo, svi su bili tako sretni, jer su dobili više parking mjesta i dobar prilaz mojoj radnji”, ispričala je Arina.

Mnogi od stanovnika rubnih dijelova St. Louisa kažu da Mala Bosna nije netsala nego se promijenila.

Trgovački centar gdje se nalazi restoran Berix također se nalazi u Mehlvilleu. Nukić iznajmljuje svoje poslovne prostore drugim Bosancima koji imaju biznise.

“Imamo zajednicu ovdje”, dodaje Nukić.

Odmah uz restoran Berix Malo nalazi se ‘Lemay Meat’ mesara, u vlasništvu porodice Iriškić, a tu je i njihova mala prodavnica.

Bosansko osiguranje nalazi se i dalje u centru grada. Preko puta je banka koja se brine za mušterije iz BiH, a nedaleko odatle je i Bosanska džamija. 

Tags: ,

Related Article

ARHIVA SVIH VIJESTI:

PRATITE NAS