Majstori iz Sarajeva vratili Mostaru i Hercegovini miris somuna

U poslijepodnevnim satima u ramazanu mostarskim Brankovcem širi se miris pravih somuna. Poslije ratnih dešavanja Mostar je u potpunosti izgubio ovaj specijalitet, pa su ugostitelji somune nabavljali u Sarajevu. No, dolaskom pekarskih majstora iz Sarajeva, danas se somuni iz Mostara šalju na područje cijele Hercegovine.

Zahvaljujući ideji poduzetnog Vilbada Puce, grad na Neretvi je dobio svoj somun na sarajevski način. Vrsni pekar Fehmi Topali, koji je zanat usavršio u Sarajevu, nakon godina saradnje, od Vilbada je dobio primamljivu ponudu.  S obzirom na to da mu i supruga ima hercegovačke korijene, a da im je Mostar bio uvijek privlačan za život, pristali su da se presele i da zajedno pokrenu biznis. Vilbad je zadužen za tržište a Fehmi i njegova odabrana ekipa, uglavnom članovi njegove porodice, za proizvodnju. Udruženim snagama, somunima su pokrili cijelu Hercegovinu, od Konjica pa do Međugorja.

Savršenstvo somuna leži u recepturi staroj 500 godina. Fehmi tvrdi da se do danas baš ništa nije promijenilo.

-Voda, so, malo kvasca i brašno je sve što je potrebno. Zatim je potrebno da odstaje minimalno sat vremena, nakon čega ide tzv. raskuhavanje tijesta. Nakon što se opusti, i oblikuje ide na pečenje u pekari s drvima. Ljudi pokušavaju da moderniziraju način pripreme, ali nema tog ukusa i mirisa bez klasičnog načina, prirodnog,  koji somunu daje svježinu – priča nam Fehmi dok loži vatru u specijalnoj peći.

Cilj je postići temeperaturu od 500 stepeni Celzijusa da bi se somun idealno ispekao. Dok nam pokazuje kako pripremaju i peku somune, ističe da treba imati osjećaj prema ovom poslu.

– U svaki somun umiješana  je mrvica ljubavi pekara – dodaje Fehmi, dok prva tura somuna odlazi na pečenje gdje će se zadržati svega 45 sekundi, što ga razlikuje od lepine.   

-Lepina se peče na 300 stepeni i ona ima tvrđe tijesto, a somun ima najljepše tijesto od pekarske proizvodnje, koje i do 80 posto zna biti tečnog oblika. Odvaja ga i šara u vidu mrežice koja podsjeća na mušebak (drvena rešetka na prozorima ženskih prostorija u muslimanskoj kući). Mrežice na somunu prave se pomoću duge metalne šipke omotane u bijelo pamučno platno. Pravi somun osim po mirisu, prepoznaje se i po tome što je veoma tanak i malo garav od vatre – pojašnjava Fehmi, dodavši da Hercegovci često ne znaju razliku između somuna i lepine, i da ih “trpaju u isti koš”, što je, kaže, uvreda za somun.

Razlika između običnog i ramazanskog somuna je u tome što se ramazanski somuni posipaju ćurekotom, koji somunima daje poseban “šmek” i čiji miris prosto mami ljude da svrate u pekaru.

Potražnja za ovim mostarskim somunom iz godine u godinu je sve veća. Pored restorana i prodavnica koje uzimaju njegov somun, građani Mostar vrlo često kucaju na Fehmijeva vrata, pa na njegovim policama ne ostane gotovo niti jedan somun. Dok smo pratili tok proizvodnje, pred vratima se pravio red mušterija koje ja mamio miris vrelih somuna.

Iako je ponosan na svoj rad i ustrajnost, plaši ga što niko neće da uči ovaj zanat. Iako se somun u njegovoj pekari može kupiti i tokom godine, najljepše mirišu za vrijeme ramazana. Zato se kaže da je miris somuna – miris ramazana. Čak i oni građani, naglašava Fehmi, koji nisu mogućnosti da plate, mogu uzeti besplatno.

Tags:

Related Article

ARHIVA SVIH VIJESTI:

PRATITE NAS