" />
Ponedjeljak, Juli 22, 2019
Banner Top
Kasumovićeva revizija prošlosti

Nema više podsjećanja na rat, agresiju, stradanja. Barem kada je u pitanju Komisija Grada Zenica čije je odluke aminovao gradonačelnik Fuad Kasumović. Riječ je o odlukama kojim će se udruženjima dodijeliti novac iz gradskog budžeta kako bi se obilježila važna mjesta i datumi iz novije historije BiH.

Komisija Grada Zenica je, birajući projekte boračke populacije, Udruženje porodica šehida i poginulih boraca rangirala iza HVO-a. Udruženje porodica šehida i poginulih boraca “Zlatni ljiljan” i Udruženje “7. muslimanske viteške oslobodilačke brigade” nisu shvatili da više nema podsjećanja za rat pa zato nisu dobili ni marku kako bi obilježili Dan šehida i slične manifestacije.

Za takve manifestacije iz Kasumovićevog budžeta više nema para. Bivši pripadnici HVO-a shvatili su da je pod Kasumovićem došlo novo doba pa su zato prijavili poljoprivredne projekte i dobili za njih skoro 20 hiljada maraka.

A kako je, zapravo, demobiliziranim borcima i njihovim porodicama u Kasumovićevoj Zenici, najbolje pokazuje pismo koje je kao podršku svojim nekadašnjim kolegama s RTV Zenica napisao Kenan Osmančević, koji već nekoliko mjeseci živi u Njemačkoj. “Želim da koliko‑toliko doprinesem borbi svojih bivših radnih kolega, koji se bore protiv mobinga i za objektivno izvještavanje koje im je uskraćeno od strane pojedinaca i gradonačelnika Zenice Fuada Kasumovića”, pojašnjava Osmančević razloge pisanja.

“Zaposlen sam kao dijete poginulog borca jer je rečeno da će se krenuti u realizaciju ove populacije da se situiraju… Napokon mi je bilo drago da je neko primijetio i da nismo zaboravljeni. Mislio sam da idu bolji dani i za RTVZE, a i za mene, jer sam sve vrijeme radio kao freelancer do tada. Došao sam na televiziju kao ‘gotov proizvod’, radio sam kao kamerman, montažer, realizator programa i sve što nadređeni kaže. Jednom riječju, tehničar za sve. Dobio sam ugovor na šest mjeseci.

Biro me je plaćao, a doprinose RTVZE, nakon isteka šest mjeseci, dobio sam ugovor na jedan mjesec. Na tom sastanku o produženju bili su Nandino Škrbić, Adis Čolaković i Ibrahim Avdić. Na sastanku mi je rečeno da se pazim s kime se družim i da ‘gore’ na televiziji kruže dvije struje, što mi je bilo jako smiješno jer te struje ne postoje, postoji samo ova ekipa koja sebe naziva A produkcijski tim i svi ostali radnici. Postoji mobing, i to u velikoj mjeri. Ako tužilaštvo bude tražilo, rado ću im ustupiti dokaze.

Poslije isteka sedam mjeseci niko me nije obavijestio da sam završio i da mogu doći po papir, da se raziđemo kao ljudi kada već ‘nisam zadovoljio kriterije’. Poslao sam inspekciju koja im je naložila da mi isplate novac za godišnji i regres na koji sam imao pravo. Za pravnu službu je zadužen Adis Čolaković, koji je trebao da sve ovo obavi. Međutim, on se bavi drugim stvarima, svime osim svojim poslom.

Sa mnom su bile i moje kolegice, djeca poginulih boraca, koje također nisu dobile produženje ugovora. Sve ovo što uprava govori je definitivno laž kojom pokušavaju da prikriju svoje greške ili svoj lopovluk. Moje bivše kolege obavljaju svoj posao pošteno i objektivno. Oni su itekako radnici, samo što ne igraju po pravilima uprave, pa tako da – kadija te tuži, kadija ti sudi”, stoji, između ostalog, na kraju Osmančevićevog pisma.

Tags: ,

Related Article

ARHIVA SVIH VIJESTI:

PRATITE NAS