Ponedjeljak, Juli 22, 2019
Banner Top
INTERVJU: Danilo Pavlović: Svi koji smo odlučili da ostanemo ovdje moramo učiniti da život u ovoj zemlji bude bolji

Iguman manastira Žitomislići Danilo Pavlović, sveštenik je sa nesumnjivom karizmom i autoritetom, ne samo među svojim vjernicima, već i ljudima drugih vjera i nacija. Iguman Danilo, među prvim sveštenicima, došao je nakon rata u dolinu Neretve gdje je godinama marljivo obnavljao manastir, manastirski kompleks, ali i međuljudske odnose. Suradnja koju ima sa predstavnicima drugih vjerskih zajednica često se uzima kao primjer. Iguman Danilo zbog toga je dobitnik i više nagrada i priznanja.

Povodom Uskrsa razgovarali smo o ovom velikom prazniku, ali i aktualnim temama.

Uskrs je najveći kršćanski praznik. Kako ga pravoslavni vjernici dočekuju u današnjim vremenima?

-Uskrs je najveći kršćanski praznik i praznik pobjede života nad smrću. Isus je radi ljudi pretrpio stradanje i križ i zato uoči Uskrsa najprije se sjećamo njegovih djela koja se odnose na spasenje svih ljudi, a to je stradanje i smrt na križu. Prošavši kroz to, on je pobijedio smrt svojim uskrsnućem. Za ljude koji ne vjeruju Uskrs također ima dobru poruku, jer je to praznik koji svjedoči i poručuje da dobro uvijek pobjeđuje.

Danas se puno govori o univerzalnim porukama dobra. Da li se te poruke žive, da li dolaze do srca ljudi?

-Svako vrijeme u povijesti ima ljude koji su autentični svjedoci dobra. Nekada su ti ljudi u manjini, nekada njihove poruke nisu prepoznate, ali dobro nikad neće ostati sakriveno. Ljudi koji čine dobro možda ne dobivaju satisfakciju odmah, ali će svakako biti prepoznati.

U  vremenu apatije i sveopćeg nezadovoljstva, kakve Vi poruke možete poslati vjernici i svim ljudima?

-Stvari kod nas su dosta neizdefinirane za razliku od drugih europskih zemalja. U BiH se 97 posto ljudi izjašnjava vjernicima. Ako bi to zaista bilo tako onda bi ova zemlja ličila na raj. U drugim zemljama za koje ćemo mi vrlo često reći da su ateističke i da su odbacili Boga, ti procenti su mnogi manji, ali ono što je tamo prepoznatljivo jeste da ljudi koji se izjašnjavaju kao vjernici redovno idu na bogosluženja i žive po postulatima te vjere koju su odabrali. Kod nas su izmiješani nacionalizam i religijska pripadnost i ljudi se često iz tih pobuda izjašnjavaju da su vjernici. Mislim da bi svi mi vjerski službenici trebali da budemo autentični predstavnici i propovjednici vjerskih postulata. To znači – čovjek koji vjeruje u Boga trebao bi da tu svoju vjeru u Boga pokazuje u odnosu prema drugom čovjeku. Nigdje nema više korupcije, mita, zakidanja plaća radnicima, raznih nepravilnosti. Mislim da bi trebali da utičemo na naše društvo da živimo po osnovnim postulatima vjere i da moramo biti suosjećajni prema patnji drugih ljudi.

Dotakli ste se situacije u BiH, iz koje odlazi sve više ljudi zbog stvari koje ste  upravo naveli, kakva je situacija kada je u pitanju život Srba u Mostaru i dolini Neretve?

-Fenomen odlaska ljudi iz naše zemlje očigledno nije vezan za nacionalnu pripadnost. Svjedoci smo da mnogo ljudi odlazi. Mnogo ljudi je napustilo i Mostar i potražilo svoju sreću u drugim zemljama. To nisu ljudi koji su bez posla i materijalna situacija nije osnovni motiv. Ljudi napuštaju ovu zemlju zato što u njoj nisu sigurni, zato što ne vide sretniju budućnost i nemaju sigurnost. Novinari me često pitaju  šta bih poručio ljudima- da li da ostanu ili napuste BiH. Vrlo je teško odgovoriti na to pitanje, jer ljudi samo moraju da donesu odluku šta će sa svojim životom. Ljudi koji upravljaju ovom zemljom bi trebalo da se pozabave tim pitanjem, a svi mi koji smo odlučili da ostanemo ovdje da učinimo da život u našoj zemlji bude bolji.

Što se tiče života srpske zajednice to je također kompleksno pitanje. Srbi koji su se vratili u Mostar odlučili su da žive ovdje u punom kapacitetu i to su pokazali. Imamo generaciju koja se već rodila ovdje poslije rata, ljudi koji su odrasli u Mostaru u poslijeratnom periodu. Problemi su nezaposlenost, nezastupljenost Srba u institucijama. Ima mnogo nepravilnosti. Naročito je problem sa političkim  predstavnicima Srba u Gradu Mostaru i Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Mislim da u narednom periodu moramo snažnije vršiti pritisak na vladajuće stranke da ne imenuju Srbe iz svojih stranaka, već Srbe koji su autentični predstavnici srpske zajednice. To opet ne umanjuje odgovornost srpske zajednice da se ozbiljno postavi po tom pitanju i da predlaže ozbiljne ljude na takve aukcije.

Neizostavno pitanje je i ono oko međureligijske suradnje u Mostaru. Vaša suradnja s predstavnicima Katoličke crkve i Islamske zajednice često se spominje kao primjer dobre suradnje vjerskih zajednica. Da li se to reflektira i na vjernike?

-Iako ne postoji zvanična međureligijska suradnja u Mostaru, postoji odlična neformalna suradnja. Imamo izvanredne odnose sa velikim brojem katoličkih svećenika, ali ipak moram izdvojiti suradnju sa fra Ikom Skokom koja traje godinama. Prava je sreća da je na čelo Islamske zajednice u Mostaru došao Salem efendija Dedović, čovjek koji je uvijek bio otvoren za dijalog. Imamo dobre odnose i narod to dobro prepoznaje. Ljudi to lijepo prihvataju i onda su i sami spremni na suradnju. Nema više Bogova, svi vjerujemo u istog Boga i na tome trebamo graditi jedinstvo. Trebamo vjerovati u dobrotu među ljudima i poštovati drugog čovjeka.

Tags: , ,

Related Article

ARHIVA SVIH VIJESTI:

PRATITE NAS