" />
Dževa Avdić: Imamo najmanje 8.372 razloga za sjećanje

Dževa Avdić, autorica knjige “Moj osmijeh je moja osveta”, bila je djevojčica sa nepunih devet godina kada je, zajedno s roditeljima i tri godine starijim bratom, preživjela genocid u Srebrenici u julu 1995. godine.

Danas živi u Vogošći I kaže da postoji ogroman dug i obaveza da 24 godine nakon genocida  govori i  pokuša svojim malim doprinosom  umanjiti zaborav i  doprinijeti kulturi sjećanja na genocid u Srebrenici.

–  Dvadeset godina nakon što sam preživjela genocid u Srebrenici, imala sam potrebu da progovorim o onome što osjećam – kaže Dževa Avdić.

Tako je i nastala knjiga „Moj osmijeh je moja osveta“, koja je, kako je kazala,  nastala kao lijek.

– Ali sve te okolnosti i sav taj slijed događaja je upravo tu traumu koju sam ja nosila 20 godina, pretočio u jedno djelo, u jedan dokument, historijsku činjenicu koja je možda mali korak i lični korak u moru priča, u moru težih i sličnih, ali svakako čini je dijelom jedne velike stvari, a to je sjećanje na genocid u Srebrenici počinjen u julu 1995. godine – priča Dževa Avdić.

Govoreći o samom nazivu knjige „Moj osmijeh je moja osveta“, napominje da riječ osveta ne znači apsolutno uzvraćanje istom mjerom, nego potpuno suprotno.

– Ustvari, riječ osveta označava količinu zla koja je nama nanijeta, nehumano, neljudski, nadasve zločinački, a moj osmijeh je ustvari količina dobra, količina dostojanstva, ponosa, snage jedne žrtve, da ostane dosljedna, postojana i da svojom pojavom, prisutnošću na ovome svijetu doprinosi trajnom sjećanju koje zauvijek mora postojati. Jer mi imamo najmanje 8.372 razloga za sjećanje – ističe.

Njena uža porodica je na okupu. Otac je preživio genocid u Srebrenici 1995. godine.

– Nakon 11 dana je stigao na slobodnu teritoriju i nas pronašao. Brat, također, koji je tri godine stariji od mene, tada je imao nepunih 12 godina, je sa mnom i s mamom prošao kroz logor Potočari. Drugi dan smo izašli iz Potočara, odvezeni autobusima do slobodne teritorije. Iz mamine priče, jako, jako teška sjećanja i tešku tegobu nosi na dvije noći provedene u logoru Potočari.  Brat i ja smo te noći spavali, ne sjećamo se ničega i ništa nismo čuli – govori Dževa Avdić.

Ove godine prvi put je odlučila da 11. jula ne bude u Srebrenici te će na poziv nevladine mreže u Štokholmu, koja svake godine obilježava Dan sjećanja na počinjeni genocid u Srebrenici, biti njihova gošća na ovogodišnjem obilježavanju.

– Došlo je vrijeme da učinim nešto više, možda da se moj glas čuje mnogo više i snažnije odnekud drugdje. Zbog toga prvi put neću biti tamo gdje ću ustvari biti cijelim svojim bićem, a to su Potočari,  kazala je Dževa Avdić.

Tags: ,

Related Article

ARHIVA SVIH VIJESTI:

PRATITE NAS